O tajanstvenoj Kafkinoj zaručnici

Nakladnička kuća Disput izdala je roman Život nakon Kafke autorice Magdalene Platzove, koji je s češkog prevela Mateja Pavlic. Magdalena Platzova jedna je od istaknutijih čeških spisateljica, radila je kao novinarka, urednica i prevoditeljica, a od 2003. objavljuje  priče, romane, drame i knjige za djecu. Ona je i sveučilišna profesorica, predavala je književnost na Sveučilištu New York, što je kad je riječ o ovoj knjizi posebno važno. Naime, kako bi studentima što bolje približila Kafku, počela je istraživati poveznice između SAD-a i Kafke, što je dovodi do sina Felice Bauer i do ideje za ovaj roman. Felice Bauer bila je Kafkina zaručnica, a iz njihove petogodišnje prepiske sačuvala je petstotinjak Kafkinih pisama. O Kafkinim drugim ljubavima već se pisalo, primjerice o Mileni Jesenskoj ili Dori Diamant, ali ne i o Felice i upravo je to razlog autoričina interesa za Felice. Rezultat tog interesa, opsesije i istraživanja sjajan je i zanimljiv roman o jednoj ženi i izazovnim vremenima u kojima je živjela.

Izd. Disput, Zagreb, 2025. Prev. Mateja Pavlic

„Zašto uopće pisati o Felice? Ne nalazim ovdje nikakav veliki događaj, jedino svakodnevnu hrabrost koja se prije svega očituje u ustrajnosti. Zatvorena, radišna, neknjiževna. Tako je zamišljam. Žena sposobna posložiti i ispravljati svijet oko sebe, brinuti o njemu.“

Roman je nastojanje da se shvati tko je i kakva je bila Felice Bauer, da joj se što je moguće više približi i da se ta slika što jasnije pretoči u tekst. Rezultat je tekst nastao kao mješavina činjenica i fikcije vješto isprepletene pa se lako prepustiti uživanju u tekstu i ne pitati se što je istina, a što fikcija; kada je riječ o književnosti, to je ionako nevažno. Književni tekst donosi svoje istine, uvide, razmišljanja i propitivanja, kao i potrebu da se ono o čemu govori razumije. U konačnici, možda baš zbog toga i posežemo za literaturom, možda baš iz tih razloga ona i nastaje.

Felice Bauer zagonetan je i samozatajan lik iz Kafkina života, takva se pojavljuje i u ovom romanu, neuhvatljiva poput sjenke. Roman obuhvaća mnoge likove vezane uz Felice i Kafku, članove njezine obitelji, djecu, prijatelje i poznanike poput Grete Bloch, Maxa Broda, Ernsta Weissa i izdavača Salmana Schockena. A u knjizi se pojavljuje i čovjek koji je uvjeren da je sin Grete Bloch i Franza Kafke.

U mreži tih likova krećemo se od Europe pa do SAD-a i Palestine, u razdoblju od prije Drugog svjetskog rata pa do danas. Knjiga je podijeljena u kratka poglavlja, radnja iz prošlosti prekida se poglavljima koja se odvijaju u sadašnjosti, a posebno zanimljivom strukturu romana čine poglavlja u kojima autorica piše o tijeku nastanka romana, izborima i odlukama u pogledu njegova pisanja.

Predmet interesa romana i likova pisma su koja je Kafka pisao Felice. Ona sama pisma je planirala uništiti, no ipak ih je na kraju, premda nevoljko, prodala izdavaču Salmanu Schockenu, zbog čega se kasnije kajala, jer je imala osjećaj da je tim činom iznevjerila Kafku. Felice je pisma prodala pod uvjetom da budu objavljena tek pet godina nakon njezine smrti i da budu donirana Nacionalnom muzeju u Jeruzalemu. Prvi uvjet je ispoštovan, no drugi nije, jer su nakon Schockenove smrti njegovi nasljednici pisma prodali privatnom kolekcionaru na aukciji Sotheby’sa za šesto tisuća dolara.

Važan lik romana i izvor koji nas približava Felice njezin je sin koji nerado govori o povezanosti svoje majke s Kafkom. Majka mu o tom odnosu i o pismima nije govorila dok o tome nije čuo iz drugih izvora, a i tada mu je nerado odgovarala na pitanja. U to je vrijeme mnogo toga bilo tabu i roditelji su od djece krili brojne stvari. Sin o svojoj majci govori kao o toploj i velikodušnoj osobi, sklonoj umjetnosti. Čitajući uviđamo da je riječ o ženi koja je bila veoma sposobna, poduzetna i snažna, koja je preživjela mnoge teškoće počevši od vremena nakon Prvog svjetskog rata. Felice je uzdržavala svoju obitelj nakon što su emigrirali u Ameriku, a njezin sin tvrdi: „Svatko tko ju je poznavao, morao ju je voljeti.“

Roman donosi priču o Felice i Franzu, njihovim prijateljima i poznanicima, svemu što su proživljavali u razdoblju koje je prethodilo Drugom svjetskom ratu i kasnije, priče koje govore o životu i njegovoj izdržljivosti.

Dio romana čini i korespondencija autorice i talijanske povjesničarke Anne Pizzuti koja je s njom dijelila rezultate svojih istraživanja o pitanjima Židova koji su bili internirani u Italiji tijekom Drugog svjetskog rata. Autorica je ispisala mrežu susreta, sudbina, povezanosti, rastanaka i egzila.

„Primijetili ste kako prijateljstvo u egzilu dobiva drugačije dimenzije? Naši prijatelji postaju naša domovina, oni su jedini svjedoci onoga što se dogodilo. Čak i onda kad odu.“

Život nakon Kafke slojevit je, vješto strukturiran roman u kojem autorica na zadivljujući način popunjava praznine u nedostatku činjenica, preplećući brojne priče, uključujući i onu o tijeku nastajanja romana. Posebno je dojmljiv njezin odmjeren i elegantan stil pisanja, prikladan u svakom trenutku, kao i atmosfera jednog vremena koju je uspjela prenijeti. Magdalena Platzova napisala je važno književno djelo. Pa ako čitatelji za romanom i posegnu samo zbog interesa prema Kafki, nakon čitanja ostat će višestruko obogaćeni saznanjem o postojanju Felice Bauer te time kakva je bila i čemu je sve pridonijela.